четвртак, 30. април 2015.

Mogući pravci poreske reforme u Srbiji

Jedna od ključnih reformi u Srbiji je poreska reforma. Ona treba da ima dva cilja:
  1. olakšanje poslovanja pravnih i fizičkih lica
  2. povećanje poreskih prihoda države
Dakle, poreska reforma za cilj treba da ima pomeranje fokusa Poreske uprave sa represije na servisiranje poreskih obveznika. Samo na taj način može se obezbediti da poreski obveznici mogu da rade, zarade i plate porez. Povećanje poreskih prihoda je sa druge strane neophodno kako bi se smanjio deficit budžeta, smanjilo zaduživanje države i obezbedila sredstva za podsticanje privrednog rasta.
Istovremeno, poreska reforma treba da ide u dva paralelna pravca:
  1. reforma administracije i poreskog postupka
  2. reforma poreske politike i poreskih stopa

Reforma administracije i poreskog postupka

Reforma administracije i poreskog postupka treba da stvori osnovu za dalje reforme poreskog sistema. Bez izgradnje jake organizacije Poreske uprave, informacionog sistema i profesionalizacije zaposlenih neće biti moguća ni reforma poreske politike. Osnovni pravci ove faze reforme su sledeći:

Sređivanje IT sistema i poreskog knjigovodstva. Izgradnja jedinstvene IT baze koja bi bila umrežena sa PIO, RFZO, NSZ, Carinom i MUP je osnovna pretpostavka za digitalizaciju PU, kao i za „ on line“ kontrolu i naplatu poreza. Takođe, jedinstven informacioni sistem omogućiće ažurno i tačno poresko knjigovodstvo, tako da svaki poreski obveznik ima dnevni elektronski uvid u stanje svog poreskog računa (po svim poreskim obavezama). Sprečiće se nekontrolisano gomilanje duga pojedinih poreskih obveznika i smanjiće se troškovi administracije kako za PU tako i za poreske obveznike.

Obuka zaposlenih. Katastrofalno nepoznavanje poreskih propisa zaposlenih u Poreskoj upravi, naročito od strane poreskih inspektora, jedna je od glavnih prepreka za unapređenje rada PU. Uz to, neophodna je promena sadašnjeg formalno-represivnog odnosa prema poreskim obveznicima, u postupanje koje sadrži sva tri ključna elementa delotvorne Poreske uprave:
  1. pružanje pomoći poreskim obveznicima u ispunjavanju njihovih obaveza (poreski obveznik je klijent, a ne neprijatelj),
  2. blagovremena kontrola ispunjavanja obaveza (redovno praćenje plaćanja sa blagovremenim upozorenjima o kašnjenju) uz delotvornu terensku kontrolu koja se sprovodi na osnovu analize poreskih rizika i
  3. efikasna naplata obaveza (istovremeno korišćenje svih instrumenata prinudne naplate).
Promena organizacione strukture PU. Postojeća decentralizovana struktura nije dovoljno efikasna. Potrebno je jasno utvrditi funkcionalne nadležnosti centrale PU i filijala. Poresko knjigovodstvo, kontrola i naplata bi morali da budu funkcionalno centralizovani, odnosno ključni izvršioci u ovim funkcijama bi trebali da budu zaposleni u centrali, a poslati na rad u odgovarajuću filijalu. Ukinuti sadašnji značaj mesne nadležnosti PU i omogućiti poresku kontrolu bez obzira na mesnu nadležnost.

Promena strukture poreske uprave. Digitalizacija servisa poreske uprave (podnošenje poreskih prijava elektronskim putem i daljinska kontrola) omogućiće promenu strukture zaposlenih u Poreskoj upravi. Neće više biti potreban toliki broj šalterskih službenika i zaposlenih koji se bavi papirologijom. Ti zaposleni će se prekvalifikovati i preusmeriti u pružanje usluga i kontrolu poreskih obveznika, unakrsnu proveru imovine i borbu protiv sive ekonomije.


Reforma poreske politike i poreskih stopa

Paralelno sa reformom poreske administracije potrebno je sprovesti reformu poreske politike. Ona se pre svega tiče uravnoteženja poreskog opterećenja, ukidanje nepotrebnih nameta i uvođenja reda u poreski postupak i kontrolu. Neke od neophodnih mera su:

Ukidanje parafiskalnih nameta i kvazi poreza. Jedno od mogućih rešenja je donošenje Zakona o naknadama čime bi se sa jedne strane ukinuli kvazi porezi, a sa druge pod kontrolu stavila praksa uvođenja istih.  U Srbiji postoji više od 400 kvazi poreza koji opterećuju građane i privredu, a broj se svake godine povećava.

Izjednačavanje poreskih opterećenja. Rad (uključujući porez i doprinose) je nesrazmerno opterećen u odnosu na kapital i dividende pa često dolazi do bega iz jednog u drugi poreski oblik. Jedan od mogućih scenarija bi bilo povećanje poreza na dobit na 20% uz istovremeno uvođenje poreskih olakšica i poreskih kredita za investitore.  Istovremeno, došlo bi do smanjenja doprinosa za zdravstvo za 3-4 procentna poena i smanjenja (ili ukidanja) doprinosa za nezaposlenost. Ovo podrazumeva reformu sistema finansiranja zdravstva kako bi se u tom domenu ostvarile uštede (npr. prebacivanje svih zaposlenih na ministarstvo zdravlja, smanjenje broja nemedicinskog osoblja, isplaćivanje plata direktno kroz sistem Trezora, racionalizacija i povećanje efikasnosti RFZO  i dr.).

Reforma poreza na dohodak. Sadašnji sistem plaćanja po odbitku od svakog prihoda bi se usavršio pri čemu bi administrativni deo reforme bila elektronska prijava poreza, a poreski deo bi bio ujednačavanje stopa za sve prihode od rada.

Podnošenje poreskih prijava elektronskim putem. U kratkom roku preći na podnošenje svih poreskih prijava elektronskim putem. Time bi se poboljšala kontrola poreskih obveznika jer bi se lako moglo utvrditi ko nije podneo poresku prijavu. Sa druge strane, smanjilo bi se administriranje i frustracija građana i privrede čekanjem na šalterima i olakšala i pojednostavila procedura prijave i plaćanja poreza.

Kontrola fiskalnih kasa po „onlajn“ principu. Postojeći sistem očitavanja fiskalnih kasa nije dovoljan da se spreči neizdavanje fiskalnih računa ili korišćenje duplih fiskalnih kasa. Sa druge strane, stalna terenska kontrola je skupa i neefikasna. Daljinsko očitavanje fiskalnih kasa pomoću kojeg bi se u svakom trenutku znao promet poreskog obveznika dovelo bi do smanjenja sive ekonomije i povećanja poreskih prihoda, ali i do smanjenja troškova kontrole.

Unakrsna provera poreske osnovice kao redovna aktivnost Poreske uprave. Integrisani informacioni sistem PU obezbediće podatke o svim prijavljenim prihodima i celokupnoj poreski registrovanoj imovini svakog pojedinca što će omogućiti
  1. poređenje godišnje promene registrovane imovine i godišnjih prijavljenih prihoda (izvor su poreske prijave) i
  2. poređenje poreski registrovane i ukupne imovine poreskog obveznika (izvor: javni registri i neposredni uvid).
Na ovaj način bi se proveravalo
  1. da li su svi prihodi prijavljeni za oporezivanje (ako prirast imovine nije objašnjiv prihodima i zaduženjem obveznika, značilo bi da nisu) i
  2. da li je sva imovina koja je predmet oporezivanja i prijavljena.
Deo prirasta imovine koji se ne može objasniti prijavljenim prihodima ili zaduženjem, bi bio oporezovan po progresivnoj skali pri čemu bi početna stopa bila 20%, a najviša stopa 100%.

Formiranje posebne grupe za kontrolu akciznih proizvoda. U okviru Poreske uprave potrebno je da se formira posebno odeljenje koje će se baviti kontrolom plaćanja fiskalnih obaveza na akcizne proizvode uz specijalizaciju po vrstama akciznih proizvoda. Ovo odeljenje bi tesno sarađivalo sa tržišnom inspekcijom, Upravom carine, MUP, tužilaštvom i dr.

Uvođenje u poreski sistem svih kategorija obveznika koje su sada van njega. Veliki broj pravnih i fizičkih lica nisu u sistemu poreske uprave (ili jesu ali se nedovoljno kontrolišu) i samim tim ne plaćaju porez. Neke od tih kategorija su stanodavci (koji izdaju stanove bez ugovora), estradni umetnici i dr. Obuhvatanjem ovih kategorija povećaće se poreski prihodi.

Proširenje obaveze korišćenja fiskalnih kasa na sve kategorije koje sada nisu uključene (advokati, notari, taksisti, pogrebne usluge i dr.). Na taj način će se proširiti broj poreskih obveznika, poboljšati kontrola i naplata.

„Čišćenje“ nenaplativih potraživanja iz Poreske uprave. Godinama se određena dugovanja prikazuju u PU, ali ona nikada neće biti naplaćena. Potrebno je proglasiti takva potraživanja nenaplativim i očistiti ih iz evidencije. To bi stvorilo osnovu da se iz „šume“ potraživanja vidi šta je realno da se naplati. Potrebno je usvojiti podzakonska akta kojima bi se ovo regulisalo.